Tekst u katalogu izložbe
DIVNA JELENKOVIĆ - Crteži i slike
INTERMEDIUM 90, Klub Teatra "Bojan Stupica"
Beograd, 1990.

 

DIVNA JELENKOVIĆ: od njene ličnosti do njenog dela navikli smo na blagost i duhovnost, eteričnost i prozračnost, kristalni sjaj i pastelna prelamanja svetlosti. Navikla nas je da skriva sebe iza naizgled neutralnih, mirnih površina njenih slika koje ne remete našu savest i ne postavljaju neprijatna pitanja, vec gode oku i duhu.

A sada odjednom, kao probuđena iz dubokog sna, ili vraćena iz bekstva od realnosti i svakidašnjice, Divna Jelenković počinje da nam otkriva svoje damare, ritam svoga života i metamorfoze svog likovnog jezika. Kao da su se sva blagost i duhovnost, sva eteričnost i prozračnost pretočile u energiju novog kvaliteta: njen gest postaje vidljiv, njen rukopis ekspresivniji, svaka linija kao da odražava bioritam, i kao da snopovi svetlosnih zrakova otvaraju prodore ka neznanim prostorima u kojima tumaraju jedva primetne figure, gotovo izgubljene u enigmatskom spletu omeđenog, pa ipak ne potpuno zatvorenog ambijenta, sa potporama, niskim tavanicama, visokim podovima, malim otvorima, i debelim zidovima. Zapretena ličnost koja nalazi izlaze.

Roje se pitanja. Zaustavljaju se odgovori. Divna Jelenković će ih dati svojim novim slikama, koje očevidno sada iznenađuju i nju samu svojom neočekivanom snagom. Svojim tek pronađenim drugim egom.

Irina Subotić